Prije nekoliko dana sam kao i uvijek krenuo izaći iz stana i pješke niz stepenice sa ruksakom i naiđem na komšinicu, koja je čekala lift i kaže ona meni ¨Jel ti opet pješke?¨, a ja reko naravno, taman da zagrijem zglobove i malo se razdrmam do prizemlja, a ona kaže ¨čuvaj sine zglobove za starost, valja ti i u godinama se kretati¨.

Logika je da ne trošim zglobove

Ovo nije prvi put da čujem ovu vrstu razmišljanja, koja bi po nekoj liniji i imala logike i smisla…da se na bavim ovime čime se bavim.

Naravno, komšinici iz priče sam se zahvalio na savjetu i rekao da je starost upravo i razlog što se više krećem sada.

Realnost je ustvari da ograničavajući naše kretanje i potenciranje sjedenja dok smo mlađi, sebi gradimo osnov da imamo umanjeno i otežano kretanje kada ostarimo. Čovjek nije dizajniran da miruje i da se ne kreće, ili u našem primjeru¨štedi se¨.

Znate šta je još interesantno? Čovjekovo kretanje, pozitivno utiče na njegov mozak i održava i mozak funkcionalnijim i oštrijim posebno nam je to bitno kako starimo.

U osnovi, svaki pokret koji čovjek napravi se mora inicirati i koordinirati prvo u mozgu, što zahtijeva rad i adaptaciju, posebno kada uvodite drugačije i zahtjevnije forme kretanja na koje niste navikli, te mozak mora da se fokusira i formira nove konekcije kako bi izvršio te pokrete.

Samim tim dok se krećete, dok ste aktivni, dok vježbate, tijelo je samo dio priče, Vaš mozak isto tako vježba, a sada se pojavljuju i istraživanja koja povezuju demenciju, Alzheimerovu bolest i još neke druge sa nedostatkom strukturiranog kretanja u srednjim i poznim godinama.

Pokušajte u ovom svijetu neaktivnosti i ¨čuvanja¨ da sebi uvedete obavezna kretanja svakodnevno, bavite se nekim sportom i krećite se, bolje ćete se osjećati i izgledati ne samo sada, već i kasnije, kada će biti pujno teže postići te rezultate.

Vaš trener
Džemo

Podijeli ako ti se sviđa